Vidite, temu po temu, lagano, dolazimo do saznanja gdje je mali nogomet trenutno organizacijski i gdje bi trebao biti. Međutim treba biti jako oprezan kod bilo kakvih promjena, stvari se ne smiju lomiti preko koljena i ne treba nametati drugačija rješenja dok ona druga nisu bolja ili dok još nije došlo vrijeme za takvo nešto.
Što trenutno imamo:
- 1.HMNL, četiri 2.HMNL, nešto županijskih liga, Kup
- juniorsko prvenstvo (do 18 godina) koja se igraju kratko vrijeme (turnirski, po grupama u 4 regije sa završnicom), uglavnom mali broj utakmica
- kadetsko prvenstvo obično neozbiljno shvaćeno, samo da se odigra
Vratimo se na prezentaciju Denisa Kosora o organizaciji kluba i koncentrirajmo se na dio koji se tiče ove problematike mladih igrača.
Klubovi velikih ambicija najčešće da bi zadržali svoje sponzore moraju postići odlične rezultate i opravdati ulaganja istih. Pošto je organizacija samih klubova prilično siromašna ljudima u klubu (brojem a i kvalitetom) i brojem sponzora najčešće se zanemaruje rad s mladima. Što se tada događa?
Čelni ljudi financijski moćnih klubova su svjesni situacije da je lakše (a i jeftinije) kupiti igrača nego ga stvoriti pa svu svoju snagu (znanje i financije) usmjeravaju na kupnju kvalitetnog pojačanja i tu ne mislim samo na Split i Gospić već i na Hajduk i Dinamo i na Cibonu i Podravku. Tu našim čelnim klubovima svi moramo biti zahvalni jer je mali nogomet sport u povoju ma koliko mi mislili i željeli da je to drugačije. Zar mislite da bi Gospić i Split kupovali strance da ima dovoljno super kvalitetnih igrača u Hrvatskoj. Osim toga budimo realni pa recimo zar nije lijepo vidjeti brazilca ili Simeunovića pred punom dvoranom kako demonstrira svoje znanje. To je jedan veliki dio popularizacije ovog sporta (1200 gledatelja na utakmici Split BI-Gospić), jer ja i neki zaljubljenik bi išli i na utakmicu bez njih ali bi dekor bio siromašniji bez onih malo manjih zaljubljenika koje ne bi privukli srednja kvaliteta ili samo domaći igrači. Time i na druge utakmice dolaze zaljubljenici i oni malo manje zaljubljeni pa i one srednje kvalitete budu odlično posjećene.
Problem je broj stranaca ! Trenutno je Skupštinska odluka HNS-a da ove godine mogu nastupati 4 stranca a od iduće 3 u 1.HMNL a 2 u 2.HMNL. Ovaj prijedlog je donio na Skupštinu jedan "veliki zaljubljenik malog nogometa" prije dvije godine i samo Skupština HNS-a ga može preinačiti. Radna grupa je ovu problematiku već prošle godine dala glavnom tajniku Srebriću na stol. Realno je da mali nogomet ima dva stranca jer praktički netko može imati četiri reprezentativca recimo Rusije i samo njih u svom pogonu (i nešto lokalnih momaka) i biti u vrhu ako ne i prvak. Pravilo o 4 stranca je prenesno iz "velikog" nogometa što je tamo realno s obzirom na 11 igrača.
Ove godine se pojavio logičan problem na što je upozoreno u već prije navedenom projektu a to je KUP gdje smo uspjeli u Propozicijama ostaviti jednake uvjete za sve. U kupu se natječu svi registrirani klubovi a prvoligaši bi bili privilegirani da mogu nastupiti 4 stranca stoga u Propozicijama za Kup stoji da mogu nastupiti 2 stranca.
Dakle dva stranca radi popularizacije i kvalitete.
Mladi igrači:
Najveći problem je upravo igračima od 18 do 21 godine koji praktički nemaju svoje natjecanje već moraju u prvu momčad jer za juniore ne mogu nastupati (do 18). U prvoj momčadi ih čekaju ambicije (ako uopće ima mjesta za njih među prvih 12) a ambicije najčešće oni kao mladi ne mogu ispuniti a tada se sve slama na njima jer njima je puno lakše reći neke stvari nego "zvijezdama". Mnogi autoritet i ego upravo grade na mladim igračima s kojima treba imati najviše strpljenja (ali sponzor i uprava najčešće ne pitaju za to već za rezultat a trener ovisi o rezultatu). Stoga nije za začuditi se da su Split i Gospić toliko odmakli karavni svojom prvenstveno kvalitetom (neki igrači Splita nisu prestari ali bez iskusnijih bi teško, kod Gospića imamo mladog Novaka koji sjajno stasa uz iskustvo i znanje starijih). Treći Inero također je bez U21 igrača i ne radi se puno na tome da ih ima kao ni u Splitu (Split ima juniore koji igraju samo mali nogomet ali ni to trenutno ne daje neki rezultat kvalitetom) i Gospiću. Previše financija, snage i organizacije je usmjereno na prvu momčad ! U Mejašima je taj omjer nešto bolji kao i u Potpićanu ali sve je to premalo. Svi oni imaju juniore najčešće samo zato što moraju ! (O kadetima nema potrebe ni pisati jer njih se skupi najčešće po nekim klubovima ili školama tek tako da nastupe) Tome je dokaz i plasman juniora ovih klubova, ovo je završnica po Regijama:
|
Skupina Jug
|
|
|
|
3.Klinika Sućidar 4.Zvonik
|
| Skupina Istok (Našice 28.03.) |
| 1. Osijek 2.Našice |
| 3. Mala mljekara 4. Virovitica |
|
Skupina Sjever (29.03/05.04)
|
|
|
ZG 1 Nacional-Petrinjčica 1:4 3:7
|
| finale kadeta: Orkan-Sokoli 3:3 |
|
Skupina Zapad
|
|
1.Drenak 2.Albona
|
|
3.Kastav 4.Otočac
|
Predviđajući ovo stanje prošle godine je Radna grupa u Propozicije stavila kao preporuku da klubovi moraju imati dva domaće trenirana igrače do 21 godinu u sastavu što bi već u idućim propozicijama moglo biti i pravilo:
Na utakmicama 1.HMNL klubovima se preporuča u zapisnik utakmice prijaviti najmanje dva "lokalno trenirana igrača". Pod "lokalno treniranim igračem" smatra se igrač, bez obzira na njegovo državljanstvo i dob, registriran za svoj trenutni klub u razdoblju, kontinuirano ili ne, od dvije cjelovite natjecateljske godine ili u razdoblju od 18 mjeseca između 15. igračeve godine (ili početka natjecateljske godine u kojoj igrač navršava 15 godina) i 21. godine (ili kraja natjecateljske godine u kojoj igrač navršava 21 godinu).
Lokalno treniran igrač je naprimjer i Nikola Tomičić jer je već više od dvije sezone u Gospiću. Ovime se želi spriječiti da klubovi budu umjetne, jednogodišnje tvorevine. Daljnjim razvojem ovo pravilo će vjerojatno glasiti 2+2. Odnosno dva lokalno trenirana igrača i dva igrača do 21 godinu.
Da li sam Vam uspio malo približiti stanje? Međutim postoji i jedna "kvaka" a to su ugovori odnosno kako zadržati mladog igrača ako ga i stvoriš. U HNS-u nije još riješen status igrača malog nogometa. Oni su svi amateri po vokaciji i stoga odmah nakon sezone može napustiti klub, najčešće čim netko ponudi više. Imućniji klubovi će to rado prepustiti drugima jer ionako ako se kvalitetom netko izdigne najvjerojatnije će zavšiti u drugom klubu. Najveći pobornik da se riješi ovaj status je Ivo Zoković iz MNK Split BI i to već godinama i na tome mu svaka čast jer praktički radi protiv svoga kluba a za mali nogomet.
Radna grupa je napravila i prijedlog kako riješiti ovaj problem (prije 6 mjeseci na stolu glavnog tajnika) i u zadnjem razgovoru sa glavnim tajnikom HNS-a gospodinom Srebrićem (prije 1 mjesec) saznajem da se pravno još usaglašavaju neke stvari. Radi se o Stipendijskom ugovoru za formiranje (treniranje) igrača do 23 godine. Igrači do 23 godine bi mogli igrati samo s ovim Ugovorom koji bi se primjenjivao samo na prelaske iz malonogometnog kluba u malonogometni klub i to uz naknadu za svaku godinu treniranja.
Klub kao klub ulaže znatna sredstva i znanje (o živcima da i ne govorim) u razvoj mladog igrača. Od plaćanja dvorane, opreme, liječenja, osiguranja itd. Kad mu igrač ode trenutno nema nikakvu nadoknadu. Zašto bi netko ozbiljno radio (ako nije onaj iskonski zaljubljenik) kad mu već sutra igrač ode bez ikakve nadoknade? Igrači malog nogometa prema prijedlogu Radne grupe bili bi svrstani u 5. grupu u HNS-u i nadoknada klubu po godini treniranja mladog igrača iznosila bi 2000 € (najniža je do sada 4.grupa velikog nogometa gdje je nadoknada 4 000€ po sezoni).
Očekujemo jednoglasnu podršku svih klubova i Komisije za mali nogomet vezano uz ovo pitanje jer ono je jedno od vitalnih za budućnost i razvoj malog nogometa.